Kada danas čujemo onu poznatu glazbu ili vidimo Saimona kako pokušava sakriti žir, ne sjećamo se samo leda i snijega. Sjećamo se Vukmiričinog dubokog uzdaha, Zidarićevog mucanja i Šovagovićevog lukavog osmjeha. Mcafee - Stinger V130019 Extra Quality
Zato, ako vas netko pita koji je najbolji crtani film svih vremena, slobodno recite Ledeno doba . A ako vas netko pita koja je najbolja sinkronizacija, odgovor je jasan: Guardians Of The Galaxy Vol 2 Tamil Free Download 3 Fix
Jedan od najboljih primjera je odnos između Saimona (Scrat-a) i ostalih likova. Naše verzije uzvika i komentara prema tom jadnom vjeveričnjaku bili su puno direktniji i, u neku ruku, "hrvatski". To je onaj humor "dvorišta" i "kvarta" – malo zajedljiv, malo grub, ali duboko u sebi pun ljubavi. Ledeno doba nije samo komedija. To je priča o obitelji, gubitku i pripadanju. Ključni trenutak filma – kada Mani otkriva da su ljudi lovili njegovu obitelj – jedan je od najtužnijih trenutaka u povijesti animacije.
Danas, kada gledamo unazad na prvi dio iz 2002. godine, jasno je jedno: hrvatska sinkronizacija nije bila samo "dodatak". Bila je . Zato ćemo danas prošetati kroz snježnu divljinu i prisjetiti se zašto je upravo ova verzija Ledenog doba ostala zabilježena kao "najbolja" u srcima mnogih. Četiri nevjerojatna glasa (I zašto su nezamjenjivi) Kada razmišljate o uspjehu Ledenog doba , sve počinje i završava s glavnim trojcem (i onim četvrtim, malim "štucavcem"). Izbor glumaca u hrvatskoj verziji bio je, blago rečeno, genijalan. Riječ je o "svehrvatskoj zvjezdanoj ekipi" koja je svojim karizmom podigla likove na razinu koja je možda čak i nadmašila original. 1. Željko Vukmirica kao Manfred (Mani) Ako postoji netko tko je rođen da posudi glas mamutu koji se pravi važan, onda je to Željko Vukmirica. Njegov duboki, pomalo umorni, ali topao glas bio je savršena podloga za Manija. Vukmirica nije samo čitao tekst; on je u taj glas utkao dozu "tatte" (tate) koji je vidio sve na svijetu i koji se samo želi mirno prošetati do kraja ledene kape. Njegova izvedba dala je Maniju onu mjeru simpatične arogancije koja nas je navela da mu odmah oprostimo svu njegovu tvrdoglavost. Kada bi Mani rekao: "Ti si jedinstven...", u Vukmiričinom izvođenju to je zvučalo iskreno, ali s onom dozvom tipičnog hrvatskog "ajme, kakav sam ja jadnik" humora. 2. Ranko Zidarić kao Sid Ovo je možda i najbolja uloga u cijelom filmu. Sid, nespretni ljenivac, u originalu govori onim klasičnim "židovskim majčinskim" naglaskom (John Leguizamo). Ali Ranko Zidarić? On je učinio nešto posve drugo. Zidarić je Sidu dao glas "živčanog, malo feminiziranog, malo 'gradskog' dečka koji upada u nevolje". Njegovo mucanje, njegovo "Oprosti... oprosti..." i onaj prepoznatljiv smijeh koji zvuči kao da se guši vlastitim jezikom, nisu bili samo smiješni – bili su antologijski. Postoji scena kada Sid pokušava napraviti trgovinu (loptom) s Manijem. Zidarićeva interpretacija Sidove nespretnosti je ono što mnogi navode kao razlog zašto više vole hrvatsku verziju. Nije to bilo samo prevođenje riječi, već stvaranje potpuno novog, našeg humora. 3. Filip Šovagović kao Diego Filip Šovagović posjeduje onaj čarobni glas koji je istovremeno "zločest" i neodoljivo šarmantan. Diego je mačka s sabljama, predator, ubojica. Ali u Šovagovićevom glasu čuli ste onaj "frajerski" stav. To je glas momka koji sjedi u kafiću, pije kavu i gleda te kao da ti namiguje: "Znam da izgledam opasno, ali zapravo sam faca." Njegova izjava: "Nosi se. Nosi se!" upućena Saimonu (vjeverici), ili dijalozi s Manijem, bili su prožeti onom čarolijom koju su samo naši najbolji glumci znali izvući. Dodao je Diegu složenost koja je ključna za priču o izdaji i prijateljstvu. 4. Siniša Popović kao Saimon (Scrat) Iako Saimon ne govori (samo cijuka i krivi), važno je spomenuti da je cijeli film bio popraćen glasovnom postavom koja je razumjela šutnju. No, prava zvijezda četvrtog lika – ljudskog djeteta – bila je upravo njegova "nevinost" u kontrastu s odraslim, "teškim" glasovima glavnih junaka. Scena koja je definiralu film: "Nosi se!" Možete li zamisliti Ledeno doba bez scene u ledenoj pećini? Ili bez scene kada Sid pokušava napraviti čuperak na Maniju? Humor u hrvatskoj sinkronizaciji bio je prepun onih sitnih detalja koji su nas tjerali na smijeh, a koji su bili rezultat sjajne adaptacije teksta.
Jer, kao što bi Mani rekao: "To nije teret. To je obitelj." I ovaj film, s ovim glasovima, zaista je dio naše filmske obitelji.
Evo detaljnog blog posta o prvom dijelu ledenog doba, s fokusom na hrvatsku sinkronizaciju. Postoje filmovi koji definiraju djetinjstvo, a onda postoje oni filmovi koji definiraju cijele generacije. Za sve nas koji smo odrastali u ranim 2000-ima, Ledeno doba nije bio samo crtani film koji si pogledao u kinu i zaboravio. Bio je to početak jedne nove ere animacije, ali i dokaz da se humor može prevoditi, prilagođavati i čak poboljšavati.